Vlada Republike Srpske donijela je danas odluku da područje u slivu Une, koje obuhvata opštine Kostajnica, Novi Grad, Kozarska Dubica i Krupa na Uni proglasi Parkom prirode. Međutim, da li je to dovoljno? Šta prije svega učiniti da bi se promijenila svijest ljudi da našu Unu ne koriste kao deponiju za smeće?
Gotovo je nemoguće okupati se na Uni, a da na dnu njezinog korita ne nagazite na komadić stakla ili razbijenu pivsku bocu. Ako zaronite malo dublje u rijeku moći ćete veoma brzo napuniti par teretnih kamiona pećima, frižiderima i ostalim kućanskim aparatima. Una takođe čuva najbolji izbor guma za sva vrsta vozila. I mi sad licemjerno unski sliv proglašavamo Parkom prirode?
Ružno je reći, ali mi nismo ni zaslužili bolje kad nismo bili u stanju čuvati i poštovati bogatstvo koje posjedujemo.
Naravno, nije trebalo sjediti skrštenih ruku i dozvoliti organima Republike Hrvatske da započnu sa odlaganjem radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori, ali ova reakcija je prije svega zakasnila, a isto tako nije ni približno dovoljna da bi Hrvatska promijenila svoju konačnu odluku.
Vlada Republike Srpske morala bi, prije svega, ozbiljno raditi na produbljivanju svijesti stanovništva u Parku prirode Una da čuva svoju rijeku i njezine pritoke. Da svako ko posjeduje zemlju uz Unu očisti i redovno uređuje obalu rijeke. Da se ni u kom slučaju u korito rijeke ne baca i odlaže smeće. Da se u vrtićima i školama organizuju ekološke radionice i akcije kojima bi se djeci od malih nogu pokazao pravi put i razvila svijest o očuvanju čovjekove okoline.
Mnogo toga bi se moglo učiniti kako bismo svi skupa uživali u blagodatima rijeke Une i onda sa pravom unski sliv nazivati Parkom prirode.