Zato bi riječi iz ove poruke morale da posluže svima onima koji kroje našu sudbinu, ako hoće da je vide, da je analiziraju i izvuku pouke među kojima i ona najvažnija.
“Draga moja Republiko,
Došao je i taj dan… danas si zvanično izgubila još pet svojih stanovnika. Za ovo dvoje matorih da i ne žališ, ali za ovo troje malih neka ti bude žao, jer ko zna možda su mogli biti doktori, profesori, umjetnici, akademski radnici…hmm, da možda će i biti ali u nekoj drugoj “stranoj” zemlji, neka vrijeme pokaže…
I na kraju još nešto…. Zahvaljujem se svoj vladajućoj sviti na suzama mojih roditelja što im unučad odvodim u drugu zemlju jer u svojoj nisu imali budućnosti.
Njihove suze nikada im neću oprostiti!
Zbogom ostaj Republiko do nekih boljih, ljepših i sretnijih vremena.
RtvBN.com