Kostajnica Kostajnica.com – najstariji kostajnički nezavisni web portal
Posebna je i po tome što joj je gotovo u centru granični prijelaz. Stanovnici se nekako navikavaju na to, mada gužve, posebno one u ljetnim mjesecima, “ne daju disati”, kako kažu.
I ovdje, na Uni, Bosna i Hercegovina i Hrvatska imaju još neriješeno granično pitanje, upravo između dvije Kostajnice – one s bh. i druge s hrvatske strane.
Sporna je zapravo teritorija od približno četiri kvadratna kilometra na koju, kako kažu ovdje, Bosna i Hercegovina ima pravo, ali je privremeno od 2003. godine pod kontrolom Hrvatske.
Zbog toga je zaustavljena gradnja zaobilaznice, pa se sav saobraćaj odvija kroz centar grada. Razlog je to, kazuju u lokalnoj upravi, što ne možemo još uvijek napraviti kvalitetan regulacijski plan.
Gordana Palija mora zapravo s ličnom kartom ili pasošem u polovinu svoje bašte i voćnjaka, jer je tu granica. Odnosno, tamo mora uz najavu graničnoj policiji susjedne države: “Bilo je situacija kada smo zbog povrede granice kažnjavani. Zabilježena su i tri slučaja kada su naši sugrađani takav prelazak preko granice platili zatvorskom kaznom u susjednoj državi.”
Ipak, problema više nema
Ratko Djetelić je “posljednji” stanovnik u Hrvatskoj. Naime, njegova kuća i ugostiteljski objekat nalaze se uz kanal rječice Unčice, teritorija koja pripada Hrvatskoj Kostajnici, uz samu desnu obalu Une i odmah nakon sadašnjeg graničnog prijelaza. “Granica je Unčica”, kaže, “to svi znaju, a ima to i na kartama. Evo, ja imam kartu staru stotinama godina. To je potpisano i u sporazumu Tuđman – Izetbegović 1999. godine. Međutim, nemamo nikakvih problema danas. Ja sam za nekoliko koraka u Bosni i Hercegovini. Tu se svaki dan i snabdijevam, kupujem potrebe za svoj ugostiteljski objekat.”
Slično je u ovoj prilično apsurdnoj situaciji i u lokalnom nogometnom klubu “Partizan”. Dio terena dodiruje graničnu liniju, a jedna je tribina zapravo granica. Mirsad Kovačević, član Uprave “Partizana”, kazuje da im tokom utakmica lopta više puta ode u drugu državu. “Čak i jedan pomoćni sudac tokom utakmice pređe u drugu državu. Ali, nemamo problema.”
Prihvatili su ovdje praksu da projekte razvoja i posebno gradnje objekata komunalne infrastrukture rješavaju zajedno iako svi različito govore o graničnoj liniji. Naime, koga god u hrvatskom dijelu pitate gdje je granica, dobit ćete isti odgovor: “Granica je na Unčici, tu gdje je i sada postavljena.”
Na drugoj, pak, strani, čim pređete preko mosta i uđete u Bosnu i Hercegovinu, svi će kazati da je granica na sredini toka Une. “Ili bi barem trebala biti”, kažu.
“Geografska uvezanost nas obavezuje na saradnju sa Hrvatskom Kostajnicom, kao i činjenica da je većina problema zajednička”, kaže Drago Bundalo, načelnik Kostajnice, dodajući: “Zajedno smo riješili vodosnabdijevanje, pa zbrinjavanje krutog otpada, u šta smo, uz podršku fondova Evropske unije, investirali 2,5 miliona eura. Nadalje, tu su zajednički projekti u oblasti turizma, korištenja Une. Granična pitanja se moraju riješiti i granica bi trebala biti sredinom Une, kako je to riješeno AVNOJ-em, a ne ovako, iako to u susjednoj državi negiraju i tvrde da ona mora ostati ovako na Unčici, odnosno da će jednim dijelom ići sredinom Une.”
U Kostajnici, pak, tvrde da im ta, kako kažu, prilično apsurdna situacija ne smeta da se okrenu životu u svojoj zajednici. Tako je i u onoj drugoj, na drugoj obali Une, u Hrvatskoj.
“Posebno smo zadovoljni privrednim razvojem, koji bilježimo proteklih nekoliko godina, otvaranjem radnih mjesta, jer ipak je ovo mala sredina”, kaže načelnik Bundalo. “Ipak, najveća vrijednost Kostajnice je zajednički život, tolerancija i saradnja među svim našim stanovnicima. Zaista, u Kostajnici se ne gleda ko je ko nego gledamo da se bolje živi. I svi –i Srbi i Bošnjaci i ostali – učestvujemo u tim naporima.”
Potvrđuju to u Medžlisu Islamske zajednice. A o saradnji s lokalnom upravom, zapošljavanju Bošnjaka, saradnji s ostalim zajednicama govore glavni imam Haris-ef. Ahmić i predsjednik Medžlisa Arif Duraković. “Ovim se šalje jedna posebna poruka, jer smo ovdje uistinu svi ravnopravni, svi imamo jednaka prava i uvažavamo jedni druge. I Kostajnica je zaista primjer međunacionalne i međuetničke saradnje. Nastojimo živjeti zajedno. A to se svakim danom vidi”, kažu.
Azizija vraća povjerenje
A identitet Kostajnici, svojom ljepotom, vraća Azizija, jedna od pet džamija sultana Abdul-Aziza u Bosni i Hercegovini. Iznikla je iz pepela, jer je na njenu 130. godišnjicu postojanja, u julu 1992, srušena i spaljena. Inače, izgrađena je 1862. godine za potrebe muslimana koji su iseljeni na područje Kostajnice iz tadašnje Kneževine Srbije. Obnova je krenula s prvim povratnicima i, uz pomoć svih građana Kostajnice, obnovljena je i otvorena 12. jula 2008. godine.
Džamija je uglavnom zadržala isti izgled kao i ona prijeratna. Munara joj ima osmougaoni presjek i sa 67 metara jedna je od najviših. Zbog svog izgleda, bjeline, čistoće ovdje kažu da je posebna, a spada u red nekoliko džamija koje imaju unutrašnju kupolu.
I tako je to u Kostajnici, gradiću kroz čiji centar prolazi državna granica. Uz sve nedaće koje zbog toga imaju, ovdje vjeruju u bolji život, posebno zbog povjerenja među stanovnicima.
Uz ovo vjeruju da je posebnost koju imaju zbog državne granice jedinstvena prilika da Bosna i Hercegovina konačno bude u Evropskoj uniji, a završavaju konstatacijom da je pitanje granice, ipak, trebalo davno riješiti.
AlJazeera.net
