Kesten: Orašasti plod obiluje vitaminima i dobar je za bubrege

Jesenja namirnica čiji miris će se narednih nedjelja širiti gradskim ulicama, uz neizbježne crne prste, krije i niz tajni. Važna svojstva kestena prepoznali su i kulinarski stručnjaci, koji ga sve češće koriste kao glavni sastojak supa, soseva i slatkih poslastica. Poznato je stotinu različitih vrsta kestena. Uopšteno se dijele na pitome i divlje. Pitomi su jestivi, a posebna poslastica među njima su lovranski maruni, koji su slađi i veći od običnih.

Sa druge strane, divlji kesten, koji nažalost nije za jelo, posjeduje ljekovita svojstva. Najčešće se spominje kao pomoć kod varikoznih vena i oštećenja kapilara, a njegovi ekstrakti koriste se za pripremu ljekovitih pripravaka. Kesten ima dvostruko više škroba nego krompir, pa nije čudo da je i dalje jedna od važnijih namirnica u Kini, Japanu i južnoj Evropi.

Tamo se često koristi u obliku brašna, zbog čega je dobio nadimak “stablo hljeba”. Poput oraha i badema, ne sadrži gluten, pa je pogodan za prehranu oboljelih od celijakije, osjetljivih na gluten ili alergičnih na pšenicu. Sadrži minerale, vitamine B grupe, vitamine A i C. Oni se sačuvaju prilikom kuvanja, jer plod štiti debela kora.

Od minerala, bogat je kalijumom i fosforom, a sadrži i kalcijum, magnezijum, sumpor, hlor, željezo, bakar te mangan. U sto grama sirovog ploda ima 200 kalorija, a glavni sastojak mu je škrob, kojeg u kestenu ima oko 44 odsto.

Kesten je jedino orašasto voće s vitaminom C. Osim toga, neobično je bogat folnom kiselinom, koja se inače nalazi u zelenom lisnatom povrću. Folna kiselina je potrebna za rast ćelija, sintezu DNK i normalan rad nervnog sistema. Unos hrane bogate folnom kiselinom povećava izglede za začeće, a tokom trudnoće obezbjeđuje pravilan razvoj fetusa. Kesten je bogat izvor mono-nezasićenih masti poput oleinske i palmitinske kiseline. Mononezasićene masti štite zdravlje kardiovaskularnog sistema i pomažu snižavanje nivoa holesterola.

Zbog visoke energetske vrijednosti, kesten se preporučuje djeci, sportistima, trudnicama i starijim osobama. Pomaže kod bubrežnih i probavnih tegoba, a može se koristiti i za izbacivanje viška vode iz organizma. Uz to, djeluje i protivupalno, pa je idealna namirnica za osobe koje pate od artritisa i reume.

Kod kupovine kestenja treba obratiti pažnju da su plodovi veći, sjajni i bez rupica na ljusci, što je znak da nema nepoželjnih crvića. Kada ih uzmemo u ruku, masa im mora odgovarati veličini, a ne smiju imati šupalj zvuk kada ih protresemo.

Kestenje treba čuvati na hladnom do dvije sedmice, a potrebno je provjeriti jesu li se na pojedinim plodovima pojavile rupice i tada takve plodove treba izdvojiti.

Da biste ispekli kestenje, nije potrebna nikakva velika mudrost. Ipak, mnogi izbjegavaju da to rade kod kuće, jer im se čini kao previše posla.

Za početak, potrebni su vam svježe kestenje i nož. Da se ne biste posjekli, uzmite oštar reckavi nož za hljeb. Svaki kesten zasijecite po širini, sve dok se ljuska lijepo ne rastvori. Potom, prebacite rasječeno kestenje u šerpicu, dodajte vodu i malo posolite. Pustite da se krčka dok ne provri, a potom ga izvadite iz vode, prebacite u tepsiju i stavite u rernu zagrijanu da se peče 15 minuta. Kad kestenje bude pečeno, stavite ga na tanjir, prekrijte krpom i ostavite nekih pet minuta da odstoji. Ovo će vam olakšati čišćenje.

Pitomi kesten, lat. Castanea sativa, je jedna od prvih namirnica koje je čovjek jeo. Najviše raste u južnoj Evropi i Sredozemlju, a istoričari kažu da se počeo širiti po Evropi preko Grčke. Kestenovo drvo slično je hrastu, vrlo je cijenjeno i kvalitetno te može doživjeti 500 godina. U prošlosti su ga, kao i danas, jeli pečenog i kuvanog, a od mljevenog kestena pravili su napitak koji je služio kao zamjena za kafu. Legenda kaže da je grčka vojska preživljavala na kestenju tokom povlačenja iz Male Azije 401. godine prije Hrista. Ovi orašasti plodovi su zbog hranjivosti davani siromašnima u Francuskoj za praznik Sv. Martina, a u Toskani se tradicionalno jedu na dan Sv. Simona.