Isidora Sekulić dobitnica priznanja za volontiranje

Isidora Sekulić dobitnica je priznanja Vlade RS, tačnije Ministarstva porodice, omladine i sporta za volonterizam. Ako ste pomislili da niste dobro vidjeli, ne brinite, vid vas i dalje dobro služi jer smo zaista razgovarali sa učenicom trećeg razreda u SŠ „Đuro Radmanović“ koja se, vjerovali ili ne, zove Isidora Sekulić.

Iako i ona voli da čita i piše, tema našeg razgovora s njom bio je njen veliki volonterski rad za koji je i dobila priznanje Vlade RS. Ova svestrana djevojka, koja živi u Kostajnici, u školu svakodnevno putuje u Novi Grad, volontira u omladinskom centru „Feniks“, glumi u dramskom studiju „Maske“, čita, piše, pohađa treći razred srednje škole, smjer farmaceutski tehničar,a pored svega toga nađe vremena i za druženje sa drugarima.

Isidora je za svoj rad dobila priznanje za volonterizam od Vlade RS, tačnije od Ministarstva porodice, omladine i sporta. Diploma joj je dodijeljena 5. decembra na svečanosti u Banskom dvoru. Ona nam je rekla kako je došlo do ovoga.

„Ja sam tokom cijele godine imala razne volonterske akcije i razne vrste volontiranja i onda su me članovi omladinskog centra nagovorili da se prijavim, kako bih ujedno promovisala i omladinski centar i sebe jer su smatrali da sam zaslužila da se prijavim. Iskreno, nisam očekivala diplomu, ali kada su prozvali moje ime, bila sam jako sretna i ponosna na to.“ Na svečanosti u Banja Luci ona je stekla kontakte koji će joj pomoći u njenim daljim aktivnostima.

Isidora je sa svojom porodicom u Kostajnicu iz Srbije doselila prije tri godine i odmah je znala da ne želi da bude pasivni član zajednice. Ona nam je govorila o svojim prvim volonterskim koracima u Kostajnici.

„Jako je teško, jer kad dođeš u neku sredinu, pogotovo manju, ljudi su puni predrasuda i odbiju te u startu. Ali, ja sam takva osoba da ću se izboriti za svoje mjesto, bez obzira kad i kako i uspjela sam. Uvijek sam bila tu gdje se nešto radilo i slično. Zatim sam odlučila da pokrenem omladinski klub sa jednim prijateljem i tek onda se čulo za nas i da mi radimo nešto dobro, a tek kad sam otišla u Banja Luku tada se vidjelo da sam ja tu, u Kostajnici, da imam svoje mjesto i drago mi je da sam se izborila za to.“

Omladinski klub „Feniks“ u Kostajnici nije imao aktivnosti u proteklom periodu, ali Isidorinim dolaskom se to promijenilo.
„Mi smo se dogovorili da to pokrenemo ponovo, ali nisam htjela da to toliko eksponiram nego sam išla usput, razgovarala sa omladinom da li su zainteresovani. Kada sam došla do broja deset, odlučila sam da to pokrenem. Međutim, na prvi sastanak je došlo dvadeset ljudi, i iako sam imala sumnje da li će ostati, oni su svi ostali. Aktivni smo, mnogo radimo, pogotovo u ovom novogodišnjem periodu i dolazi nam još mladih, zbog čega sam presretna jer vidim da još uvijek ima onih koji će provesti vrijeme u jednom kvalitetnom radu.“, priča nam ova simpatična djevojka.

Ona dalje priča da ne želi da se bavi pasivnim aktivnostima već baš aktivnostima na terenu, a u nastavku nam govori o tim aktivnostima.

„Ne želim da budemo pasivni omladinski klub u smislu da ćemo sjediti na jednom mjestu i raditi neke radionice samo da nešto bude urađeno. Mi ćemo raditi upravo suprotno. U stvari, već radimo jednu humanitarnu akciju, od septembra skupljamo sredstva za novogodišnje pakete. Recimo, imali smo štand na Kestenijadi gdje smo prodavali kolače od kestena koje smo sami napravili i tu su skupljena značajna sredstva. Bili smo jedna od glavnih atrakcija na Kestenijadi, svi su nam prilazili i raspitivali se za nas, što nam je i bio cilj. Ne želimo da budemo statični jer smatramo da je našoj zajednici potrebna jedna grupa mladih i ambicioznih ljudi koji će sutra pomoći u slučaju poplava ili nečeg sličnog.“

Za sada ne planira aktivnosti u Novom Gradu, a trenutno rade na humanitarnoj akciji koju je već spominjala. Plan je da se obezbijedi 70 paketa za socijalno ugrožene porodice, a paketi će biti prilagođeni onima kojima će biti podijeljeni.
Pored aktivnosti u omladinskom klubu „Feniks“ u Kostajnici, Isidora je aktivna u školskoj organizaciji Crvenog krsta.

„Ja sam u Crvenom krstu od prvog razreda srednje škole, a iako još ne mogu dati krv jer sam maloljetna, uvijek sam tu kad god šta treba, kada se obilježavaju neki dani i slično, tu sam glavna. Tako sam učestvovala na kampu Crvenog krsta kako bih se dodatno usavršila. Bila su četiri kursa i ja sam izabrala kurs koji je blizak školi koju pohađam, to jest farmaciji, a kurs je bio „Polno prenosive bolesti i bolesti ovisnosti“. Za to sam dobila diplomu i mogu da predajem taj kurs. Na kraju kursa, svi prezentujemo ono šta smo naučili, a ja nisam htjela da to bude samo govorenje činjenica pa sam napisala dramski tekst na temu „Polno prenosivih bolesti i bolesti ovisnosti“ i moj rad je bio zapažen i rekli su da će me pozvati i sljedeće godine.“
Pored svih ovih aktivnosti, Isidora je i član dramskog studija „Maske“ iz Kostajnice gdje trenutno pripremaju novu predstavu, međutim, ona kaže da je dobra organizacija najbitnija te da nađe vremena i za druženje s prijateljima.

Prije nego što upoznamo Isidoru, ono što nam prvo upadne u uši je njeno ime i prezime. Ona kaže da je za ovo ime krivac njena majka.

„Moja mama je veliki ljubitelj knjiga i onda je odlučila da, ako se već prezivamo Sekulić, zašto ne bi bila Isidora. To ime mi mnogo pomaže u nekim situacijama zato što je upečatljivo i lako se pamti, tako da gdje god da se pojavim, imam neku ulogu.“
Otkrila nam je i da voli da čita i piše,kao njena poznata imenjakinja, tako da možda nekada izađe i djelo mlade Isidore Sekulić.
Sljedeće pitanje bilo je otkud, od toliko interesa koje ima i ljubav prema farmaciji, budući da pohađa treći razred farmaceutskog tehničara.

„Farmacija je jedno dinamično zanimanje, što meni odgovara, jer ja ne volim statične stvari. Tu se uvijek nešto mijenja, uvijek ima nešto novo, svaki dan nešto naučiš i ta praksa koju imamo u školi je toliko zanimljiva da bih ja to voljela raditi čitav život.“
Isidora planira da volontira i nakon što završi srednju školu, jer kaže da je to dio nje, a želi i da ljude oko sebe podstakne na isto.
Za kraj razgovora, ona je uputila poruku mladim ljudima da treba da rade na sebi.

„Ovo su godine kada smo nekako bezbrižni, jer još uvijek ne razmišljamo o stvarima o kojima razmišljaju naši roditelji i naša jedina obaveza je da usavršavamo sebe. Tako da, najbitnije je naći svijet gdje su ljudi iz kojih možeš da iscrpiš neko znanje i da te ljude maksimalno iskoristiš u tom smislu, znači da se usavršavaš kad god postoji prilika za to. Danas, u ovakvom vremenu i u ovakvom sistemu, znanje je jedino što treba da se cijeni i što se cijeni i jedino se tako možemo izboriti sa svim.“, zaključuje naš razgovor mlada Isidora Sekulić.

Kozarski.info