Granice u nama i oko nas

U subotnje veče, hladno i kišno, proteklog vikenda; imali smo priliku da se zapitamo. Onako, filozofski, dubokoumno i sa hiljadu podpitanja na koja samo mi sebi možemo dati odgovor. Jedna skoro neverbalna predstava, navela nas je da preispitamo sebe koliko poznajemo teatar a samim tim i život uopšte.

Predstava “Granice”, Dis pozorišta mladih, prikazana je u Kostajnici u subotu (12.11.2016.), prije dva dana. Samim tim potezom, u našem mjestu su pomjerene određene granice. Kišno vrijeme i neverbalna predstava ipak nisu uticali na to da naša stalna publika ne dođe da pogleda nešto novo i drugačije. Naprotiv, sala je bilo skoro do pola puna i publika je, možemo slobodno reći, disala sa glumcima na sceni. Uzmimo u obzir da je publika u Kostajnici navikla da dolazi na predstave petkom i da je navikla na predstave sa tekstom.

Predstave u kojima im se poruka uglavnom direktno plasira, nekad i direktnije nego što bi publika i očekivala. Ovaj put, publika je imala težak ispit, na koji je otišla hrabro, radoznalo i vjerujem samouvjereno, da čak ni vrlo niska cijena ulaznice nije mogla da ih pokoleba da pogledaju i preispitaju “Granice”. U sebi samima, a i oko sebe.

U predstavi u kojoj dominira muzika i svjetlo, ne kao efekti, već kao nevidljivi likovi i statisti, kao simboli i metafore, kao pokretači radnje i zapleta; teško je dokučiti šta je sve autor htio da kaže, odnosno vođa kreativnog tima, Novica Bogdanović. Mi kao publika smo uspjeli da prepoznamo biblijske motive, protok života od rođenja (vjenčanja) do smrti (sahrane), igru glumaca kao lutaka koje vise o nitima života, o pogrdi publike (reprezenata stvarnog života) od strane glumaca.

Uspjeli smo da prepoznamo i granice koje jedan prozor (u svijet) postavlja, bilo fizički, bilo psihički. Sva sumornost i radost života i igre, smijeha i plača, rađanja i uništenja, sva pokvarenost i izopačenost ljudskog društva narušenog morala i nametnutnih etičkih dogmi koje su sve, samo ne etičke; sve to možemo da vidimo u ovoj Disovoj predstavi, koju svako može da doživi na svoj način ili da ne doživi uopšte. Sve u zavisnosti od toga koliko smo “ograničeni”, prije svega poznavanjem teatra a i života i saznanja uopšte. Svakako ne bi bilo zgoreg pogledati predstavu više puta i pokušati sagledati kompletan niz scena skrojenih od fizičke i u tri puta, govorne radnje glumaca na sceni. To je ono što čini predstavu koja apsolutno nagoni na razmišljanje i promišljanje teatra, odnosno života.

Pred kraj ovog pozorišnog komentara, treba pomenuti i glumce koji svojom nemuštom igrom, svojom maštom i energijom; svedeno i vrlo precizno obavljaju svoje glumačke zadatke. To su: Kristina Čulić, Nina Eraković, Slobodan Miljević, Aleksandar Josipović i Ognjen Bogdanović kao glavni protagonista ove predstave. Nikad ranije, vjerujem, publika u Kostajnici nije imala priliku da gleda vjernije replike Apolona u vidu glumaca, odnosno, Afrodite u vidu glumica. Namjerno ih poredim sa starim, antičkim božanstvima koji su od tada, do danas, najidealniji i najvjerniji ideal fizičke ljepote koji je čovjeku poznat, a da može da predstavlja umjetnost. Istinsku i djevičanski čistu.

Takvi glumci su krasili daske koje život znače, hladne, subotnje večeri u Kostajnici. Dozvolićete da budem subjektivan i da izrazim neizmjernu radost zbog Nine Eraković koja je svoj glumački put nastavila u Dis pozorištu mladih u Banjaluci. Iskreno se nadam da će imati priliku da pokaže svoj nevjerovatan talenat u još zahtjevnijim predstavama u Disu, kao što je to recimo uradila u predstavi “Porodične priče”, dramskog studija “M.A.S.K.E.” Kostajnica.

Na kraju, s nestrpljenjem svi čekamo gostovanje predstave ” Sa one strane ulice”, takođe Dis teatra; koja bi uskoro trebala da bude u Kostajnici, ali o tome drugi put. Za sada, ostaje samo preporuka da pogledate predstavu “Granice” i da razmislite o tome šta nam one donose, a šta odnose.

14.11.2016.
Siniša Tešanović
dipl. dramaturg