Sve više dobrih prijatelja bježi glavom bez obzira iz ove zemlje

Sve ih je više u odlasku i nismo u stanju da ih zaustavimo, niko to nije u stanju. Pomislih kako moraš biti žestoki mazohista voljeti nešto ili nekoga ko ne voli tebe. A ova država ne voli svoje ljude. Zato ih i tjera da idu. Sve mi više prijatelja odlazi, brzina kojom se sve odvija je nevjerovatna. Ostaćemo sami…

Nisam se iznenadio kada su mi rekli da odlaze. Iznenadila me je brzina njihovog odlaska.

“Ove sedmice idemo po vizu, a za mjesec dana odosmo”, rekli su mi. U međuvremenu, stigla je i viza.

Oboje su medicinski radnici i idu raditi vani. Država u koju idu nije bitna. Nisu išli preko posrednika, već su direktno potpisali ugovor i dobili posao. Kako mi rekoše, njih sedamdesetak je uradilo isto to, pa će tako nova tura medicinskog osoblja napustiti ovu zemlju.

“Nećemo se ni okrenuti za ovim gradom, ovom zemljom”, rekli su mi.

Za početak će živjeti u stanu koji će im dodijeliti poslodavac (posao su dobili u staračkom domu, a poslije se nadaju poslu u bolnici). Pomislih kako moraš biti žestoki mazohista voljeti nešto ili nekoga ko ne voli tebe. A ova država ne voli svoje ljude. Zato ih i tjera da idu. Tog dana smo se svi dobrano napili. Bilo je lijepo.

Prije tri mjeseca, još jedan prijatelj napustio je Banjaluku, i sada radi u Berlinu. “Bog” je za informatiku, pa je posao dobio bukvalno “preko noći”. Svoj portfolio okačio je na sajt EURES (sajt za mobilnost radnih mjesta za građane Evropske unije otvoren od strane Evropske komisije) i kontaktirali su ga u nepunih 24 sata od postavljanja na sajt.

Dobio je radni zadatak koji je ispunio munjevitom brzinom i isto tako brzo našao se u situaciji da puni kofere. Porodica je ostala, zasad… Odliv radnika iz ove zemlje, među kojima prednjače medicinski radnici i tehničari, ali i ostali sposobni kadrovi, u druge države se nastavlja.

Školujemo najbolji kadar i onda ih tako “lako” raspuštamo. Zemlje Zapadne Evrope tako dobijaju radnu snagu za džaba. Jer nisu ulagali u njihovo školovanje. Školovala ih je jedna od najsiromašnijih zemalja u ovom dijelu svijeta. Ova naša. Svako ko može napušta BiH, ide  u Sloveniju, Italiju, Njemačku. Oni malo bolje kvalifikovani otišli su na Bliski istok. Rade u Kataru, Saudijskoj Arabiji, Emiratima i Kuvajtu.

Dok oni popunjavaju svoja prazna radna mjesta, po prvi put se medicinsko osoblje našlo u kategoriji deficitarnih zanimanja u BiH. Fale ljudi. Iz strukovnog sindikata medicinskih sestara i tehničara RS konstantno upozoravaju na poražavajući trend odlaska kadrova. Prema njihovim podacima, u ovoj bi godini naše prostore moglo napustiti oko 300 zdravstvenih radnika.

U zemljama u koje odlaze, ne postoji šansa da im se ne ovjeri zdravstvena knjižica zato što bolnica duguje Fondu zdravstvenog osiguranja. Tamo su plate veće. U BiH se gomilaju dugovi u zdravstvu, pa je za očekivati da situacija bude mnogo gora. Drugari sa početka priče već znaju da će u startu imati veće prihode nego što ih ovdje imaju.

Tragičan je podatak da zdravstvu u RS trenutno nedostaje 2000 doktora, prema podacima iz Strukovnog sindikata. Godišnje oko 250 stručnjaka ode odavde. I Agencija za rad i zapošljavanje BiH juče je predstavila analizu svog rada u 2015. godini, te je saopštila kako je preko njih u 2015. godini 2.677 osoba zaposleno u Sloveniji, a 870 osoba u Njemačkoj. U januaru i februaru ove godine, 228 ih je pronašlo posao u Njemačkoj, a 513 u Sloveniji. Dakle, najviše kadrova ode u ove dvije zemlje.

Odlaze nam drugari, sve ih je više i nismo u stanju da ih zaustavimo, niko to nije u stanju.

Šta im poručiti na odlasku? Da sunce tuđeg neba neće grijati kao ovo naše? Znaju oni da to nije baš tako.

U svakom slučaju, želim im mnogo sreće tamo negdje daleko.

Skajp će svakako raditi….

Autor: Elvir Padalović (6yka.com)

About kostajnica@gmail.com

Check Also

U četvrtak 7. novembra akcija dobrovoljnog davanja krvi

U četvrtak 7. novembra 2024. godine sa početkom u 09:00 časova, u  prostorijama Doma zdravlja …