Zoran Mijić Mrmi, golman dubičkog Borca, kao da je pretplaćen za spašavanje života na fudbalskim terenima. Na utakmici sa Modričom, koju je prošlog vikenda igrao na domaćem terenu, spasio je život mladom Dianu Haliloviću, koji je u posljednjim trenucima meča, nakon žestokog duela, ostao ležati na terenu.
– Poslije jakog udarca u glavu, primjetio sam da lije krv iz uha mog saigrača, koji nije ni bio svjestan toga. Odjednom je natekao i problijedio kao krpa. Znao sam da je to vrlo opasno i odmah sam od sudije tražio da svira kraj utakmice, pošto se sve dešavalo u sudijskoj nadoknadi. Otrčao sam Haliloviću, koji je tada izgubio svijest. Pomogao sam mu da dođe sebi, nakon čega sam ga odmah, zajedno sa trenerom Trkuljom, prevezao u dubički Dom zdravlja, odakle je prebačen u prijedorsku bolnicu – ističe Mijić.
Ovo je već peti put da Mrmi učestvuje u spašavanju ljudskih života.
– Nije bilo jednostavno gledati smrti u oči. Srećom, uvijek sam pobjeđivao, mladi životi su spašeni, što je najvažnije. Na to me podsjećaju brojne zahvalnice, ali prije svega, prijateljstva koja sam nakon toga uspostavio sa ljudima koje sam spasio i njihovim porodicama – kaže fudbalski heroj Kozarske Dubice.
Sve je počelo davne 1996. godine, kada je na utakmici BSK-a i Borca fudbaler “romantičara”, nakon jednog duela, ostao da leži nepomičan na terenu. Dok su svi paničili, Zoran mu je uspio isčupati jezik i tako ga spasiti od sigurne smrti. Isto je ponovio i 2014. godine u prijateljskom meču sa Rudar Prijedorom, kada je na identičan način od smrti otrgao Nemanju Marića.
Sanela Ćustić, djevojčica rođena 2007. godine, ni slutila nije, vozeći se biciklom, da će na nju naletjeti “Pežo 207″ u ulici majora Milana Tepića u Kozarskoj Dubici, nedaleko od kuće gdje živi Mijić.
– Čuo sam prasak i istrčao. Djevojka koja je vozila auto bila je u šoku. Djevojčica, čiji su roditelji odrasli ovdje, a sada sa njima živi u Njemačkoj, ležala je na asfaltu. Bila je ugruvana, ali od vidnog stresa i pada, bilo mi je jasno da se guši. Iščupao sam joj jezik, izgrizla me je, ali je najvažnije da sam je spasio smrti – prisjeća se Mijić.
Čudo se dogodilo i prošle godine, kada je sa prvotimcima Dubičana, Borislavom Dalićem i Predragom Pralicom, spasio mladića nakon saobraćajne nesreće, nedaleko od Kozarske Dubice, pošto je pao sa “skutera”.
– Dobio sam 18 priznanja od raznih asocijacija, klubova, saveza. Svi me posmatraju kao fenomen, a ja sam samo obični Mrmi, kako me zovu prijatelji i komšije – kaže ovaj tridesetšestogodišnjak koji je, pored Borca, stajao na golu Radnika iz Bijeljine i Ravni iz Međeđe.
Narodne.net